Kalcifikati u ramenu su česti uzrok jakih bolova u ramenu. Kalcifikati su posljedica nakupljanje depozita kalcija u tetivama oko ramena. U akutnoj fazi je bol u ramenu povezana s ograničenom pokretljivosti ramena, a tegobe mogu biti toliko izražene da je pacijent onemogućen u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti.
Bolovi se najčešće pojavljuju bez jasnog povoda, a intenziviraju se tijekom noći.
Tegobe se najčešće pojavljuju između 40-te i 60-te godine života, a žene su češće zahvaćene.
Uzrok nastanka nije poznat, no smatra se sa genetska predispozicija, poremećaj rada štitne žlijezde (hipotireoidoza), metaboličke bolesti poput šećerne bolesti utječu na nastanak kalcifikat.
Dugotrajne fizičke aktivnosti rukom iznad razine ramena mogu uzrokovati nastanak bolnosti što je češće u pacijenta sa smanjenom pokretljivosti lopatice radi čega nastaje subakromijalni sraz, odnosno poremećaja gdje dolazi do pritiska na tetivu između nadlaktice (humerusa) i lopatice (skapule).
Kalcifikati se stvaraju u tetivama rotatorne manžete, odnosno tetivama koje su zadužene za stabilizaciju zgloba i njegovu pokretljivosti. Najčešće su lokalizirane u tetivi supraspinatus.
Dijagnosticira se na osnovu anamneze i kliničkog pregleda, dok je ultrazvuk slikovna metoda izbora. RTG snimke pokazuju kalcifikate većih dimenzija. U otprilike trećine pacijenata se depoziti kalcija nalaze kao slučajan nalaz tijekom rutinske radiološke obrade, asimptomatske kalcifikate u ramenu nije potrebno liječiti.
Tri su faze u stvaranju kalcifikata. Faza stvaranja kalcifikata (formativna faza), faza mirovanja i faza razgradnje (resorptivna faza) kalcifikata.
Sam kalcifikat koji se nakuplja unutar tetive, pritišće tetivu iz unutra te stvara blage smetnje.
Faza stvaranja kalcifikata najčešće ne izaziva bolnost. Bolnost počinje u fazi kada organizam pokušava resorbirati depozit kalcija. Tu se stvara upalna reakcija unutar tetive i okolnih sluznih vreća (burze) koja je izuzetno bolna. U toj fazi moramo u prvom redu smanjiti upalu tkiva. Više ima načina liječenja, iako stavovi nisu do kraja usuglašeni. U svakom slučaju liječenje se mora započeti neoperativnim načinima. Lijekovi protiv upale, lijekovi protiv bolova i eventualno lokalno hlađenje će smiriti blaže slučajeve.
Lokalna primjena kortikosteroida uz lokalni anestetik (blokada) može pomoći u regresiji simptoma u ovoj fazi bolesti.
Idući je korak u liječenju ciklus fizikalne terapije u kojoj u obzir dolazi terapija udarnim valom, terapijski ultrazvuk, TENS i TECAR terapija. Vrlo je važna kineziterapija kako bi se smanjio mehanički pritisak na tetivu unutar koje se nalazi kalcifikat. U tu svrhu se primjenjuju vježbe kojima se mobilizira lopatica i okolni zglobovi te korigira postura (držanje) pacijenta.
U slučaju nastavka smetnji u obzir dolazi perkutana punkcija ili ispiranje kalcifikata, tzy barbotage tehnika. Navedene procedure se primjenjuju u lokalnoj anesteziji pod kontrolom ultrazvuka. Cilj navedenih procedura je evakuirati kalcifikat i smanjiti tlak u samoj tetivi.
Operativno liječenje je potrebno u oko 10% pacijenata kod kojih konzervativne mjere liječenja nisu dovele do smanjenja tegoba. Najčešće se radi o artroskopskom odstranjenju kalcifikata, odnosno operativnom zahvatu pod kontrolom kamere.
Iako se raspravlja o utjecaju prehrane na stvaranje kalcifikata, te se navodi da povećanje unosa magnezija i smanjenja unosa kalcija u organizam može prevenirati nastanak kalcifikata, za sada nema znanstvenih spoznaja koji bi govorili u prilog tome.
Po smirivanju akutnih simptoma vježbe jačanja muskulature ramenog pojasa uz mobilizaciju lopatice su najvažnija mjera prevencije ponavljanja simptoma uzrokovanih kalcifikatima u ramenu.
Obratite nam se s povjerenjem.
dr.sc. TOMISLAV MAĐAREVIĆ, dr. med
specijalist ortoped