Logo-POLIKLINIKA MAĐAREVIĆ

Ruptura rotatorne manžete – znači li nalaz rupture da je potrebna operacija?

Dijagnoza u kojoj se spominje ruptura često izaziva zabrinutost. Sama riječ „ruptura” zvuči ozbiljno i mnogi je automatski povezuju s teškom ozljedom i neizbježnom operacijom. Međutim, nije svaka ruptura jednaka, a još je važnije razumjeti da nalaz rupture ne mora nužno biti uzrok boli.

Kako nastaje ruptura rotatorne manžete?

Rotatorna manžeta skupina je od četiri mišića i njihovih tetiva koje sudjeluju u stabilizaciji i pokretanju ramenog zgloba. Rupture možemo podijeliti na traumatske, nastale nakon jasne ozljede, i degenerativne, koje se razvijaju postupno tijekom vremena.

Traumatske rupture nastaju nakon naglog opterećenja ili ozljede, primjerice pada na rame ili iščašenja ramenog zgloba. Kod iščašenja, odnosno dislokacije glave nadlaktične kosti u odnosu na zglobnu plohu lopatice, mogu se ozlijediti različite strukture – zglobna čahura, ligamenti, labrum, kost, ali i tetive rotatorne manžete. Takve ozljede mogu biti praćene naglom boli, oteklinom, hematomom i izraženim gubitkom funkcije. Posebno je važno obratiti pozornost na nagli gubitak sposobnosti podizanja ruke nakon ozljede jer može upućivati na značajnu rupturu tetive.

Degenerativne rupture razvijaju se postupno, najčešće kao posljedica promjena u strukturi i kvaliteti tetiva povezanih sa starenjem, dugotrajnim opterećenjem i drugim čimbenicima. Osoba često ne može odrediti kada je ruptura nastala jer nije bilo jasnog trenutka ozljede. Učestalost takvih promjena raste s dobi, a nerijetko ih pronalazimo i kod osoba koje nemaju nikakve tegobe.

Znači li ruptura da je ona uzrok boli?

Ne nužno.

Ultrazvukom ili magnetskom rezonancijom možemo pronaći oštećenja tetiva rotatorne manžete i kod osoba koje nemaju bolove niti ograničenja pokreta. Drugim riječima, strukturna promjena ne mora automatski značiti i klinički problem.

Zato nalaz slikovne dijagnostike uvijek treba promatrati u kontekstu simptoma i funkcije. Važno je utvrditi kada je bol počela, je li prethodila ozljeda, koji su pokreti ograničeni, postoji li gubitak snage i koliko tegobe utječu na svakodnevni život.

Kod osobe s boli u ramenu ne možemo samo na temelju nalaza rupture zaključiti da je upravo ona uzrok svih simptoma. Odluku o liječenju donosimo uzimajući u obzir veličinu i mjesto rupture, stanje tetive i mišića, dob, opće zdravstveno stanje, razinu aktivnosti i funkcionalne zahtjeve pojedinca.

Može li se ruptura liječiti bez operacije?

U velikom broju slučajeva – može.

Kod odabranih degenerativnih ruptura konzervativno liječenje, koje uključuje individualno prilagođenu fizikalnu terapiju i progresivno vježbanje, može dovesti do značajnog smanjenja boli i poboljšanja funkcije. Dugoročno praćenje osoba s atraumatskim rupturama pokazalo je da je fizikalna terapija bila uspješna kod više od 70 % ispitanika nakon deset godina.

Možda ćete se pitati kako fizikalnom terapijom možemo „popraviti” rupturu. Odgovor je jednostavan: ne možemo izravno spojiti prekinuta vlakna tetive. Međutim, to ne znači da rame ne može ponovno postati funkcionalno.

Zamislite tetivu kao tkaninu u kojoj postoji oštećenje. Oštećeni dio i dalje postoji, ali preostala vlakna, zajedno s drugim mišićima i strukturama ramena, mogu preuzeti dovoljno funkcije da osoba ponovno obavlja svakodnevne aktivnosti bez značajnih tegoba.

Cilj rehabilitacije nije nužno anatomsko zatvaranje rupture, nego smanjenje boli, poboljšanje pokretljivosti, jačanje mišića rotatorne manžete i mišića koji stabiliziraju lopaticu te postupno vraćanje sposobnosti ramena da podnosi opterećenje.

Važan dio procesa čini i razumijevanje vlastitog stanja. Očekivanja, uvjerenja i strah od pokreta mogu utjecati na sudjelovanje u rehabilitaciji i njezin ishod. Istraživanja su pokazala da su niža očekivanja od učinkovitosti fizikalne terapije bila povezana s ranijim odabirom operativnog liječenja kod dijela osoba s degenerativnim rupturama. Zato je važno pacijentu objasniti što nalaz znači, ali i što se realno može postići konzervativnim liječenjem.

Ima li ortobiološko liječenje svoje mjesto?

Uz klasičnu rehabilitaciju, u liječenju tegoba povezanih s rotatornom manžetom sve se češće spominju i ortobiološke metode, poput primjene plazme bogate trombocitima (PRP). Ona se dobiva iz vlastite krvi pacijenta, a sadrži koncentrirane trombocite koji otpuštaju čimbenike rasta i druge signalne molekule uključene u procese cijeljenja.

Iako je biološka osnova ove metode zanimljiva, klinički rezultati ovise o vrsti oštećenja, načinu pripreme i primjene pripravka. Kod tendinopatije rotatorne manžete postoje istraživanja koja upućuju na moguće poboljšanje boli i funkcije, no dokazi još nisu dovoljno ujednačeni da bi se PRP preporučio kao rutinsko liječenje.

Kod već nastale rupture posebno je važno naglasiti da PRP ne može pouzdano spojiti prekinuta vlakna niti zamijeniti kirurški popravak kada je on indiciran. Može se razmatrati kao dodatna mogućnost u odabranim slučajevima, uz realna očekivanja i individualnu procjenu.

Bez obzira na odabranu metodu, rehabilitacija ostaje ključna. Postupno dozirano opterećenje, jačanje mišića i vraćanje funkcije ramena temelj su konzervativnog liječenja, a nakon operacije i važan dio oporavka.

Kada je potrebna operacija?

Konzervativno liječenje često je razuman prvi izbor kod degenerativnih ruptura, no nije univerzalno rješenje za svakoga.

Kod akutne traumatske rupture, osobito ako je riječ o većoj rupturi praćenoj naglim i izraženim gubitkom snage ili funkcije, potrebno je pravodobno obaviti specijalističku procjenu. U takvim slučajevima operativno liječenje može biti preporučeno ranije, ovisno o vrsti ozljede i karakteristikama rupture.

Kod degenerativnih ruptura operacija se najčešće razmatra ako nakon odgovarajućeg razdoblja konzervativnog liječenja i dalje postoje značajna bol i funkcionalna ograničenja. Odluka o operaciji ne donosi se samo na temelju veličine rupture na magnetskoj rezonanciji, nego uzimajući u obzir cjelokupnu kliničku sliku i ciljeve pacijenta.

Važno je znati i da operativno spajanje tetive ne jamči njezino potpuno cijeljenje. Nakon operacije može doći do ponovne rupture, a rizik ovisi o više čimbenika, među kojima su veličina rupture, kvaliteta tetive i mišića, dob i opće zdravstveno stanje. Osim toga, ponovna ruptura na slikovnom nalazu ne mora uvijek značiti povratak boli ili gubitak funkcije.

Što je najvažnije zapamtiti?

Ruptura rotatorne manžete nije uvijek razlog za zabrinutost, a još manje automatska indikacija za operaciju. Važno je razlikovati traumatske od degenerativnih ruptura, razumjeti povezanost nalaza sa simptomima i odabrati liječenje prema individualnim potrebama.

U mnogim slučajevima rame može ponovno dobro funkcionirati i bez anatomskog popravka tetive. Cilj liječenja nije pod svaku cijenu dobiti savršen nalaz na magnetskoj rezonanciji, nego vratiti osobi mogućnost da bez značajne boli i ograničenja koristi svoje rame u svakodnevnom životu.

Autor: dr. sc. Tomislav Mađarević, dr. med.
specijalist ortoped

Imate nalaz rupture rotatorne manžete?

Dogovorite pregled u Poliklinici Mađarević u Rijeci radi individualne procjene nalaza i odabira odgovarajućeg liječenja i rehabilitacije.

Dogovorite pregled ili nazovite 099 6826 628.